Ivo Goldstein o Crkvi i NDH: Smatralo se da su katolička vjera i nacionalna ideja u jednakoj vezi

Dok je Tvrtko Jakovina kratak s izjavom "da je to kao da netko tvrdi kako se čovjek ne može utopiti u vodi jer se sastoji od 90 posto vode ili da nitko ne može nazvati Tita komunistom jer je niz svećenika bio u partizanima", povjesničar Ivo Goldstein je nešto opširniji.

Naime, napisao je knjige "Holokaust u Zagrebu", "Povijesni revizionizam i neoustaštvo", "Hrvatska u Drugom svjetskom ratu"... pa navodi brojne argumente.

"Takva izjava je neistinita. Naime, NDH se proglasila katoličkom državom i postojala je simbioza ustaškog režima i Crkve. Između njih vladalo je svojevrsno prijateljstvo, iako je bilo različitih momenata nesloge. Ta koalicija je funkcionirala otpočetka do kraja NDH", započeo nam je u razgovoru Goldstein pa nastavio:

"Već 12. travnja 1941. je nadbiskup Alojzije Stepinac pohodio Slavka Kvaternika (ministar obrane u NDH, op.a.), a četiri dana kasnije i Antu Pavelića te mu izrazio odanost, a potom je i blagoslovio NDH. Crkva je smatrala da su katolička vjera i nacionalna ideja u jednakoj vezi, kao i da su narod i crkva neraskidivo povezani. Primjerice, dok su mnoge omladinske i ine organizacije bile zabranjene, one katoličke nisu bile."

"Na svim ustaškim događajima predstavnici Crkve"

Goldstein navodi i da je Crkva neposredno pred kraj rata još jednom izrazila odanost režimu.

"Pred oslobođenje Zagreba, 12. travnja 1945. "Katolički list" kojeg su uređivali Kaptol i Stepinac poziva na obranu Hrvatske, koja je stvorena najviše brigom Poglavnika i ustaškog pokreta. Pritom se komunizam proglašava neprijateljskim režimom. Rat je praktički govor u tom trenutku i svaki normalan čovjek bi vidio da treba optirati za pobjednike, ali Crkva je i dalje vjerovala, ili se nadala, okretanju te ratne sreće", govori Goldstein pa objašnjava:

"Nadbiskup Stepinac je bio energičniji u osudi komunističkih režima i nedjela nego ustaštva. Ustašku NDH je, po njegovom mišljenju, bilo moguće popraviti, komunizam ne. Bio je u brojnim teškim dilemama tijekom jako teškog vremena."

Povjesničar napominje i da su na svim ustaškim događajima bili predstavnici Crkve, ali da to ne oslikava tu vjersku instituciju kao potpuno posvećenu ustaštvu i svemu što se u NDH radilo, u smislu zločina.

"Mnogi svećenici su pomagali ljudima i nisu željeli ni na koji način sudjelovati u zločinima. Pa i sam Stepinac je pomogao osobno mnogima raznih nacionalnosti, rasa i vjera. Uz to, bilo je dosta svećenika u partizanima - njih 75 je aktivno sudjelovalo u bitkama i poginulo ih je 43", kaže Goldstein.

Procjenjuje se, prema dostupnim izvorima, da je na teritoriju NDH djelovalo oko 1200 katoličkih svećenika, uključujući dijecezanske i redovničke. Otprilike 200 njih bilo je izravno povezano s vlastima NDH-a, djelujući kao vojni kapelani, suradnici lokalnih struktura ili propagandisti. Neki svećenici nosili su ustaške uniforme, a poznat je i slučaj fra Tomislava Filipovića, koji je sudjelovao u radu logora Jasenovac i poznat je pod nadimkom fra Sotona.

Za Stepinca se tako nešto nikada nije moglo reći jer je istovremeno kritizirao zločine režima, osobito prema Srbima i Židovima, i održavao kontakte s vlastima, nastojeći sačuvati ulogu Crkve. U više navrata intervenirao je pismima i propovijedima, no nikada nije javno i jasno osudio samu državu NDH.

"Zato kažem da osuda njegove podrške NDH nije imala krivične ili kaznene temelje, ali jest moralne", ističe Ivo Goldstein.